PREDGOVOR

Sredinom prošlog stoljeća u Hrvatskom zagorju djelovalo je na desetke amaterskih glazbenih družina. No… „Braća Benc“ bili su jedinstveni, neponovljivi i u mnogočemu prvi. Prvi su se pojavili na televiziji ( „Smjerom putokaza“ 1965.), prvi su snimili gramofonsku ploču (1968.) i prvi su došli na vrhove top lista narodne glazbe (1969.).

Bili je to vrijeme prvih „Festivala kajkavskih popevki“ u Krapini, a gramofonsku ploču snimili bi tada tek rijetki glazbenici. Bilo je to i vrijeme osnivanja zagorskih radio postaja ( Zabok, Krapina, kasnije Stubica, Zlatar….) koje su imale potrebu za prezentacijom domaće glazbe pa nije čudno da je već prva ploča (od ukupno osam njih) bila svekajkavski bestseler: „Tiho, tiho šumi šuma zelena“ u obradi „Braće Benc“ bila je, ali je i dan danas veliki hit u emisijama narodne glazbe. Slijedili su hit za hitom: Katarina, Sunce je zašlo, Daj me poljubi, Mnogo ljeta živio, Puna srca pune čaše, Daj dođi mi…

Benkovčani, Boroši, Škaričani, Orehovčani, Brleki, Semenski, Smrekari, Rovnovščani, Stubičani, Stare tamburice, Čehulići, Dedi, Erpenjčani, Složni brati… tek su dio povijesti zagorske glazbe kojima su diskografski put otvorili Petar, Ivan, Mirko, Rudolf, Milan, Josip, Stanko i Franjo … Benc.
Danas, kada mlade mužikaše želite educirati po pitanju zagorske narodne glazbe slobodno im „pustite“ snimke s ovog CD-a; tak se je igrale po zagorski pred jezero let. Tak nek se igra i za jezero let.

Stjepan Zrinski